Prognostičari su odavno izgubili nadu da samo računala mogu napraviti točna vremenska predviđanja.
Povijest je bogata intelektualcima koji su štovali teorije determinizma; ideje koje sugeriraju da bismo mogli predvidjeti, pa čak i oblikovati buduće političke, ekonomske i kulturne ishode, kad bismo samo mogli znati svaki aspekt situacije, svaku molekulu krajolika.
Ali kad je riječ o vremenu, prognostičari su odavno odustali od svake nade da će katalogizirati sve varijable koje bi mogle utjecati na padaline u Seattleu ili na dolazak hladne fronte u New York. Barem tako piše Nate Silver u svojoj novoj knjizi, Signal i šum: zašto toliko predviđanja ne uspijevaju -- ali neka ne, čiji je ulomak prilagođen za a nedavni članak u Magazin The New York Times.
Ako pogledate Silverov račun, vremenska prognoza je nešto poput mračne umjetnosti. Unatoč svim mjerenjima, modeliranju i statističkim analizama, poslovanje s vremenskim prilikama oslanja se na ljudski uvid koliko i na računalno programiranje. O tome najbolje svjedoče povijesni zapisi Nacionalne meteorološke službe. Prema podacima agencije, kombinacija ljudske i računalne snage stvara najtočnije vremenske prognoze. Ljudi poboljšavaju razine točnosti za prognoze padalina i temperature za oko 25 posto odnosno 10 posto u odnosu na prognoze koje rade samo računala.
Drugim riječima, algoritmi nas još nisu nadmašili.
Iako moderni futuristi zamišljaju vrijeme kada će računala nadmašiti ljude, ispada da ljudski um uvijek može imati ulogu. U vremenskoj prognozi, čak i najsofisticiraniji računalni sustavi za modeliranje međusobno se cijelo vrijeme ne slažu. Na ljudima koji proučavaju te modele je da osvijetle nijanse i primijene dodatni kontekst; znači li to znati kako najbolje ocijeniti varijable koje određuju kamo će oluja krenuti ili ta jutarnja magla na sjeveroistoku ima tendenciju da se brzo raziđe kada vjetar puše u posebnom smjer.
Koliko god su računala moćna, ne mogu sve "vidjeti". I nisu nužno tako dobri kao ljudi u znanju kada i gdje potražiti više informacija. Naša opsjednutost velikim podacima, i kvantifikacija industrija - financije, oglašavanje, prostor - ponekad nas može zaslijepiti pred činjenicom da su ljudska percepcija i uvid, koliko god nejasni i neprecizni bili, još uvijek ključni za napredak društva. Možda će se u budućnosti smijati našoj fiksaciji brojevima. Ili će možda jednostavno prepoznati bolje nego što se nama čini da su brojevi samo dio jednadžbe.
Autor slike: Sam Solomon na Flickru
Povezano na SmartPlanetu:
- Zašto još ne možemo predvidjeti potrese?
Ovaj post je izvorno objavljen na Smartplanet.com