Društvene mreže su gorile od 800 funti koje gaze sve osjetljivosti svojih korisnika dok postaju sve veće, a gomila im dopušta da se izvuku s tim.
Trenutno sam loše raspoložen zbog Twittera nakon što je nedavna promjena OAuth akreditacije zaustavila SimplyTweet da radi na mom iPhoneu. Znam postoji zaobilazno rješenje ili da bih mogao koristiti Twitterov vlastiti iPhone klijent, ali ne volim što sam stavljen u tu poziciju, pogotovo ako to znači moram se prilagoditi Twitterovom formatu za retweet, koji nikad nisam prihvatio (radije dodajem vlastite komentare kada RT). Volio bih da je moguće otići na drugu društvenu mrežu u znak prosvjeda, ali problem je u tome što ih zapravo nema mnogo izbora okolo, a to je još jedna stvar koja me muči — te se društvene mreže pretvaraju u monopola.
Znam da ovaj post neće nimalo dobro utjecati na moju vjerodostojnost na društvenim mrežama, ali čvrsto sam odlučan oduprijeti se mamcu Facebooka. Slučajno sam jučer razgovarao s prijateljem koji je bio prestravljen značajkom 'Ljudi koje možda poznajete' koja se pojavila u pozivnici e-poštom koju je primio od korisnika Facebooka. Pitam se koliko ljudi shvaća da ako imaju Facebook račun i nisu ga spriječili da koristi njihov popis kontakata na ovaj način, onda njihovo ime (i fotografija ako su je prenijeli) redovito će se prikazivati svim njihovim poznanicima koji dobiju jedan od ovih pozivnice. Pretpostavljam da je dobro poznato kako se Facebook brzo i labavo igra s privatnošću ljudi, ali to je jedan od razloga zašto držim više od pridruživanja Facebooku (drugi razlog bio je odvod vremena za koji sam čuo da može biti ažurirana vaša osobna stranica. Imam dovoljno poteškoća s pamćenjem ažuriranja
moj LinkedIn profil kakav je).Neki dan mi je palo na pamet da je razlog zašto ove mreže zauzimaju tako osion stav prema osjetljivosti korisnika to što su oni (i njihovi VC podupiratelji) svi pročitali Geoffrey Moore's Prelazak preko ponora i Unutar Tornada knjige. Oni znaju klasičnu teoriju da, ako svi prihvaćaju vašu platformu, ne morate uzeti u obzir njihove osjećaje. Mooreova knjiga navodi primjer Oraclea, čiji je proizvod baze podataka bio s greškama, stalno je kasnio s rasporedom i imao je užasnu korisničku podršku tijekom prvih godina. Ali to nije bilo važno samo zato što je to bilo ono što je gomila prihvaćala, pa je kao gorila od 800 funti na tržištu bilo moguće ignorirati prigovore nezadovoljnih korisnika i nametnutih partnera.
Osim što smo danas trebali preći u svijet u kojem je kupac kralj, u kojem su društvene mreže upravo su agenti potrošačke moći i nitko više ne bi trebao trpjeti da se prema njemu tako postupa. Je li čak i naš vrli novi svijet toliko nemoćan da pobjeći ekonomiji sljedbenika?