Iznenađenje! Izvješća o tehničkoj transparentnosti nisu baš toliko transparentna

U nekoliko godina otkako je nekolicina kompanija počela otkrivati ​​koliko je puta vlada zahtijevala podatke o njihovim klijentima, svaki tehnološki i telekomunikacijski div u Fortune 500 je budući da je slijedio primjer.

Ova takozvana izvješća o transparentnosti, koja se često objavljuju dvogodišnje, služe kao alat za protutežu pretpostavci da vlade imaju nesmetan pristup sustavima divova iz Silicijske doline. Takve su tvrdnje prvi put izašle na vidjelo nakon otkrivanja povjerljivih dokumenata koje je otkrio zviždač Edward Snowden. Vjeruje se da je objavljivanje detaljnih i revidiranih brojki o tome koliko je puta tvrtka poklekla pod težinom pravnog naloga -- ili uporno odbila -- razotkriva vladino pretjerano djelovanje i promiče korporativnu odgovornost, kao što je kupčevo pravo na privatnost -- nešto što tehnološki divovi izgleda pokušavaju promovirati.

Ali jedan poznati akademik sugerira da izvješća o transparentnosti možda ipak nisu tako transparentna.

Istraživanje koje prvenstveno se fokusira na pružatelje telekomunikacijskih usluga u Kanadi ali se i dalje primjenjuje preko granice, tvrdi da nedostatak konteksta među izvješćima o transparentnosti to čini teško -- nemoguće, u nekim slučajevima -- znati što zapravo iznosi prijavljeno prisluškivanje i nadzor značiti.

"Izvješća o transparentnosti mogu čuvati tajnu onoliko koliko otkrivaju", rekao je Christopher Parsons, znanstveni suradnik na Citizen Labu Sveučilišta u Torontu i generalni direktor Projekt transparentnosti telekomunikacija, koji je autor rada.

"Tamo gdje se pružaju statistički podaci, oni možda nisu dovoljno precizni da bi čitatelj mogao razumjeti tko šalje zahtjeve za informacijama, na kojoj osnovi i na koliko osoba se to odnosi", rekao je.

Izvješća o transparentnosti važna su za čitanje javnosti (i mi ih redovito pokrivamo na ZDNet-u), ali Parsons tvrdi da ona ne govore cijelu priču.

Visoko na popisu problema je to što ne postoji "standardni" predložak koji bi odgovarao svima za izvješćivanje o zahtjevima državnih podataka u cijeloj industriji. Teško je usporedno uspoređivati ​​kakve su podatke tražene i koliko često. S obzirom da jedna naredba prema američkom i kanadskom zakonu može utjecati ne samo na jednu, već na desetke ili čak stotine ili tisuće pretplatnika, nedostatak konteksta može onemogućiti saznanje na koliko pojedinačnih kupaca izravno utječe a jedinstveni zahtjev.

"Nadalje, malo je tvrtki koje objašnjavaju jesu li odbile određene zahtjeve i, ako jesu, koje su zahtjeve odbile... niti je uvijek jasno zašto je određeni skup zahtjeva odbijen", rekao je. U mnogim slučajevima tvrtke ne kažu je li zahtjev odbijen jer nije bilo podataka ili zato što je zahtjev bio preopširan.

"Kao rezultat toga, izvješća zapravo imaju učinak držanja u tajnosti važnih aspekata vladinih zahtjeva za telekomunikacijske podatke i posljedično pružiti samo minimalnu transparentnost korporativnih aktivnosti," rekao je.

Neke se telekomunikacijske tvrtke, na primjer, aktivno fokusiraju na broj zahtjeva za podacima koje primaju jer to izgleda bolje za imidž tvrtke, umjesto da objašnjavaju zašto je u skladu s određenim stvarima, a sve dok izostavlja njihovo sudjelovanje u podučavanju vladinih agencija o tome kako zakonski primorati informacije u prvom mjesto.

"Zapravo, postoji opasnost da izvješća o transparentnosti liječe simptom -- tajnost nadzora -- bez otkrivanja uzroka -- kako tvrtke omogućuju nadzor", dodao je.

To je bilo pitanje koje je stavljeno u središte pozornosti nakon što je devet tehnoloških divova optuženo da su Nacionalnoj sigurnosti Agencijski "izravan pristup" njihovim serverima, što je prisililo tvrtke da reagiraju u nekim slučajevima svojom debitantskom transparentnošću izvještaji. Iako su tvrdnje uglavnom opovrgnute, postoji dio istine da su američke i kanadske tehnološke tvrtke -- i osobito pružateljima telekomunikacijskih usluga -- prema raznim državnim zakonima ovlašteni su vlastima dopustiti njihovo prisluškivanje sustava.

Parsons je to rekao stvaranje standarda u izvješćivanju diljem industrije pomoglo bi popraviti nekoherentan i raznolik način na koji tvrtke izvješćuju o broju podataka zahtjeve koje primaju, ali "ne bi ih se trebalo promatrati kao rješenje bilo kojeg problema osim nedostatka usporedivosti", rekao je objasnio.

Ali bez kolektivnog napora industrije ili još jednog događaja sličnog Snowdenu, on neće zadržati dah za promjenu u skorije vrijeme.