Dok završavam 2009. godinu, koristim ovu priliku da još jednom pokušam počešati svoju svrbež oko Enterprise 2.0.
Dok završavam 2009. godinu, koristim ovu priliku da još jednom pokušam počešati svoju svrbež oko Enterprise 2.0. Prije nego počnem, ako moji tekstovi o ovome pokreću, vi ludi zamislite kako je meni. Volio bih da imamo neko drugo ime za to, ali poput društvenih medija i Weba 2.0 pomalo smo zaglavili s njim. Nadam se da ću u 2010. preboljeti tu predrasudu.
Umjesto još jednog općenitog prijelaza, koristim ovaj post za raspravu Knjiga prof. Andrewa McAfeeja: New Enterprise 2.0: Alati za suradnju za najteže izazove vaše organizacije ljubazno su mi poslali izdavači. Umjesto izravnog pregleda kojih ima mnogo, želim kontekstualizirati u smislu onoga što vidim u stvarnom svijetu.
Bio sam odlučan pristupiti knjizi sa što je moguće nepristrasnijim pogledom. To je uvijek bio težak zahtjev, ali volio bih misliti da sam se barem snažno potrudio. Pomaže mi to što me Andy pljusnuo među oči svojim uvodnim stihom: "Skinheadsi stoje iza ove knjige." Kako je netko odgojio u eri hipija i koji su svjedočili razaranju i strahu koji su britanski skinheadi donijeli, takvi stihovi imaju izravno značenje za mi. U Andyjevim rukama takve linije predstavljaju razigrano sredstvo za privlačenje pažnje. Kao i veći dio knjige.
Bio sam ugodno iznenađen kada sam vidio obilne reference na društvene znanstvenike, nešto što je nedostajalo u većini materijala koje sam vidio na drugim blogovima. Kao netko tko je obrazovan u društvenim znanostima, takve stvari su mi važne i podigle su raspravu na razinu koju smatram intelektualno izazovnom. Posebno mi se sviđa rasprava o jakim i slabim vezama, prema djelu Marka Granovettera. Granovetterovo istraživanje sugerira Andyju da organizacije mogu biti učinkovitije tamo gdje djeluju mreže slabih veza. Shvaćam to. Čitajući knjigu otkrila sam da sam pod utjecajem ljudi koje ne poznajem, ali do kojih sam došla preko drugih s kojima imam jake veze. Analiza Gila Yehude na primjer dobro odjekuje:
Ono što mi je doista uspjelo: ovo je bilo promišljeno, razgovorno istraživanje. Nije uopće razvikan, ali i McAfee dijeli mnoga mišljenja. Teme o kojima se raspravlja snažno su ukorijenjene u činjenicama i praksi. Iznesena stajališta potaknut će čitatelja da bolje razmisli. Ali poruka je prilično pozitivna i usmjerena prema budućnosti. Ipak, najdojmljivije je bilo to što McAfee ne navodi samo informacije – on istražuje zašto su informacije relevantne, zašto je obrazloženje važno i kako to utječe na poslovanje.
Ako Enterprise 2.0 treba zavladati, tada su knjige koje su odmah dostupne od ključne važnosti. Prvi udarac za Andyja. Činjenica da je pozitivan s malim upozorenjem potiče čitatelje da preispitaju obrazloženje i kopaju dublje. Upoznavši čovjeka koji stoji iza knjige, ne mogu zamisliti da bi bio tako pozitivan, a da usput ne propituje sve. To je nešto za što Andyju nisam dao puno zasluga u načinu na koji sam pristupio temi. U čitanju Andyjevi noviji postovi, jasno je da ovu temu vidi kao temu koja će se promijeniti. Utoliko je njegovo razmišljanje u skladu s pojmom 'emergentnih ponašanja'. To treba pozdraviti. Unatoč tome, knjiga me zabrinula.
Iako ne sumnjam da su slučajevi koje on navodi stvarni, pitam se hoćemo li vidjeti široku primjenu koja donosi revolucionarnu vrijednost na način kako Andy opisuje. Mnoge su organizacije duboko ukorijenjene u Taylorijansko vrijeme i kretanje razmišljanje koje donosi vrstu hijerarhijskog reda koji je mnogima ugodan. To je dovelo do mnogih rasprava oko unošenja E2.0 u otporne poslovne kulture. To je nešto s čime se stalno borim. Čini se da Andy implicira da E2.0 može stati bilo gdje, ali mogu zamisliti mnoga mjesta gdje ne bi bio dobrodošao. Ako je to istina, u kojoj je mjeri tehnologija E2.0 valjan dodatak IT okruženjima?
Najbolji primjeri koje mogu dočarati su SAP i Oracle. SAP ima E2.0 napisano posvuda. Dobro se uklapa u kolegijalni stil poslovanja...nazovite to kulturom...koji SAP izabire kao svoj modus operandi. S druge strane, Oracle je oličenje zapovijedanja i kontrole, poznat po svojoj agresivnoj kulturi i nedostatku tolerancije prema svemu što se ne uklapa u stranačku liniju. Za mene je Oracle doveo staljinizam do novih kapitalističkih visina. Iako vrlo različiti, svaki se može smatrati uspješnim. Jedan koristi E2.0, drugi mnogo manje - ili barem izravno. Veće pitanje nije je li jedno ispravno, a drugo krivo. Sudeći prema financijskim mjerama, oboje imaju valjanost. Veće je pitanje bi li Oracle radio još bolje da ima infuziju E2.0. Ako je Andyjeva teza točna, onda logika sugerira potvrdan odgovor. Možemo li se utješiti iz primjera iz Andyjeve knjige? Možda.
Mnogo se radi o naporima obavještajne zajednice u Intellipediji nakon 11. rujna. Po nominalnoj vrijednosti to je uvjerljiva priča. Kaže se da je nemogućnost 'poveživanja točaka' gdje je bilo dovoljno dokaza u nekontroliranim organizacijama djelovala protiv obavještajne zajednice SAD-a da nije uspjela spriječiti napade 11. rujna. Danas nam govore da je razmjena informacija napravila vidljivu razliku u učinkovitosti analitičara. Vratimo se na trenutak. Pitanje na koje ne vidim odgovor je u kojoj su ih mjeri tjeskoba među vođama obavještajnih zajednica natjerala na novi način razmišljanja.
Moje osobno iskustvo sugerira da E2.0 najbolje pristaje tamo gdje postoji jasno uočena potreba da se stvari rade drugačije i gdje je institucionalno znanje zatvoreno u nekontroliranim operacijama. To se rijetko doživljava kao strateško pitanje kada se promatra iznutra organizacije, a posebno onih koje su izvana uspješne. Često je složena strukturama moći u koje je užasno teško prodrijeti i koje drže na mjestu tehnologije koje provode upravo one strukture koje Andy izaziva. Činilo bi se da ta zapažanja poništavaju Andyjevu tezu. Međutim, u razmišljanju oko ove teme Slučajno sam naišao na probni argument Venkatesha Raoa o kulturi:
Kada govorimo o kataliziranju usvajanja društvenih medija unutar poduzeća, u nekom trenutku netko će predvidljivo reći nešto poput, "najvažniji stvar je promijeniti kulturu.” Uobličavanje prihvaćanja društvenih medija ovim pojmovima u biti je zastrašujuće, jer znači da ste izbacili umirujuća fraza koja vam omogućuje da na sebe gledate kao na vizionara, a na druge kao na tvrdoglave idiote, i daje vam nešto apstraktno za okriviti kada (ne ako) inicijativa propada. Nemam alternativno uokvirivanje, izraz koji bi zamijenio "promjenu kulture" jer ga nema. “Kulturna promjena” samo je okvir nultog reda koji vrišti “ovdje treba napraviti neka teška razmišljanja vezana uz kontekst”. Kada čujete izraz, čujete lijeno razmišljanje. Ključ je u tome da počnete razmišljati, a ne da zamijenite drugu frazu o lijenom razmišljanju.
Neću tvrditi da imam dovoljno znanja o sociologiji organizacija da bih ustvrdio je li Venkatesh u pravu u svom ponekad brutalnom darvinističkom pristupu poslovnom razmišljanju. Ono što znam jest da me njegova rasprava zaustavila na mjestu. Po Andyjevom razmišljanju, pojavna ponašanja dopuštaju ravnopravniji oblik poslovne strukture u kojoj se pojavljuje više dobrih ideja. Jedno tumačenje Venkateshovog razmišljanja sugerira upravo suprotno.
Možda je napetost između ovih krajnosti u razmišljanju ono što treba riješiti u 2010. U međuvremenu, temeljito preporučujem čitanje Andyjeve knjige. Ako ništa drugo, trebalo bi vas potaknuti na razmišljanje o tome što bi E2.0 mogao značiti za vašu organizaciju.