Naše osobne komunikacijske tehnologije sastavni su dio našeg suvremenog života kao što je to bilo oružje u Washingtonovo doba.
Ako mislite da Mac vs. Windows debate, iOS vs. Rasprave o Androidu, Linux vs. bilo što drugo, pa čak i Gmail vs. Rasprava o Hotmailu (nenamjerno sam naletio na tu raspravu prije nekog vremena), u pravu si.
Ali količina energije utrošene u te argumente ne može zadovoljiti rasprave među ustavnim znanstvenicima o tumačenju drugog amandmana.
Mnogi znanstvenici vjeruju da je namjera drugog amandmana pružiti građanima pravo da se zaštite od nepravedne vlade, navodeći krunu tog vremena kao opravdanje. Potpuno drugačija znanstvena frakcija, koja priznaje da nije bilo puno stalne američke vojske u kolonijalnom puta, tvrdi da je Drugi amandman postojao kako bi građani uvijek imali oružje kada su pozvani da zaštite Država.
Treći opet tvrde da Drugi amandman, iako dio Povelje o pravima, nije davao pravo na nošenje oružja toliko koliko je štitio već postojeće pravo da se ne bude razoružana od strane države.
Ovo tumačenje seže sve do Engleske povelje o pravima iz 1689. godine, donesene nakon Slavna revolucija izbacila je kuću Stuart i dovela Williama iz nizozemske kuće Orange-Nassau. Prije Slavne revolucije, mnogi engleski protestanti bili su lišeni mnogih svojih prava, i mnogi znanstvenici tvrde da je britanski Bill of Rights samo vratio ta prava protestantima populacija.
Bez sumnje, britanski Bill of Rights utjecao je na izradu Drugog amandmana, kao i stalna neslaganja između federalista i antifederalista.
Federalisti poput Jamesa Madisona vjerovali su da će američka vlada moći izgraditi stalnu vojsku, dok su antifederalisti željeli neku zaštitu od prevelike središnje vlade i utjecajan. Naoružano stanovništvo bi postojalo kako bi osiguralo federalnu obranu, ali i stalni podsjetnik da ako Vlada je postala previše drska, u najgorem slučaju, građani bi imali mogućnost uzeti stvari u svoje vlastite ruke.
Tada su Amerikanci bili otporniji i, vjerojatno, pouzdaniji. Općenito se vjerovalo da se prosječnom Amerikancu može vjerovati da će posjedovati i rukovati oružjem. Naravno, tada Amerikanci nisu mogli otići po hranu u Piggly-Wiggly, Publix, ShopRite ili Safeway. Morali su ga sami uzgajati ili loviti i kuhati. Oružje je u biti bilo kolica za kupovinu tog vremena.
Ova lekcija iz povijesti je relevantna jer je, u kontekstu današnjeg vremena, važno shvatiti da je Drugi amandman bio toliko o ne dajući državi pravo da razoružati građana jer se radilo o dodjeli građanima prava na nošenje oružja.
Današnji svijet
To nas, dakle, dovodi u današnji svijet, gdje se suočavamo s pitanjem ima li državni organ pravo onemogućiti građanima korištenje mobitela ili društvenih mreža.
Pažljivo pratite i vidjet ćete da zapravo postoji veza između pitanja ima li država pravo ili nema razoružati građane od njihovog oružja i ima li država pravo ili ne razoružati građane od njihovih komunikacija tehnologija.
Tvrdim, zapravo, da je veza toliko čvrsta da su problemi zapravo jedno te isto.
Prvo pogledajmo zašto su neke vlade zabrinute za osobnu komunikacijsku tehnologiju poput mobilnih telefona, društvenih mreža i slično. Potencijal ovih tehnologija da poremete normalan tijek zakona i reda je ekstreman.
Naravno, nije svaka vladavina pravedna, a kao što smo vidjeli u danima naših osnivača, postoje trenuci kada ljudska prava su toliko povrijeđena od strane suverenog režima da revolucija postaje jedna od jedinih održivih opcija za stanovništvo.
Nedavno smo vidjeli da se tehnologija koristi kao sredstvo civilnog poremećaja. Vidjeli smo kako Twitter poruke dolaze iz Irana prije nekoliko godina tijekom iranskih izbora. Vidjeli smo aktivnost društvenog umrežavanja koja je rezultirala time da je Mubarakov režim u Egiptu konačno zatvorio pristup internetu cijeloj naciji. Također smo vidjeli akcije WikiLeaksa, Anonymousa i LulzSeca.
Samo ovog mjeseca gledali smo flash-mob prosvjede u Ujedinjenom Kraljevstvu i - nedavno - prosvjed prošlog tjedna u Bay Areau koji je uvjerio BART da zatvori mobilnu uslugu unutar svojih prednost prolaza.
Nisu svi ovi prosvjedi bili legalni ili čak preporučljivi. Neredi općenito nikada nisu legalne aktivnosti i rijetko rezultiraju dobrom za sudionike ili njihove uzroke.
Iako Drugi amandman jamči pravo na nošenje oružja, on ne mora nužno omogućiti izlazak iz zatvora kada se cijela rulja pojavi naoružana i ljuta.
To je suptilnost koja obilježava demokraciju.
Možete nositi vile i podizati baklje, sve dok to radite mirno. I možete nositi oružje za obranu naše zemlje od uljeza. Ali od vas se očekuje da znate kada je, kao građanin, vaša vlastita uporaba sile prikladna i neophodna -- a kada je nezakonita.
U doba američke revolucije, pribor za svakodnevni život bio je drugačiji nego danas. Rijetki od nas jašu konje ili love za vlastitu hranu. Danas nosimo mobitele i koristimo Facebook. Ne mašemo kremenjačama, šaljemo poruke na iPhone.
Ali baš kao što je oružje bilo sastavni dio potrebne i prikladne odjeće Amerikanca u 18. stoljeću, mobilni telefon i pristup društvenim mrežama sastavni su dio života građanina 21. stoljeća spreman obući.
Jasno, ne kažem da su AK47 i iPhonei iste stvari -- ali u vrijeme nemira, oboje se mogu koristiti kao alati prosvjeda. U današnjem svijetu onemogućavanje građanima pristupa mobilnim komunikacijama jednako je čin "razoružavanja" kao što je bilo i uzimanje oružja od ranih američkih doseljenika.
Svi znamo koliko je teško mijenjati Ustav. Ta je poteškoća bila dio specifikacije dizajna osnivača. I stoga je vrlo malo vjerojatno da će "pravo na Facebook" ikada pronaći svoj put u dvadeset osmi amandman.
Ipak, osobna komunikacijska tehnologija i internet pronalaze svoj put u zaštiti i osnaživanju građana. Te se tehnologije također koriste za nanošenje štete, krađu i narušavanje građanskog mira. Koriste ih "dobri dečki" i "loši dečki" i oni koji su samo u njemu za LOLZ.
Na mnogo načina, naše osobne komunikacijske tehnologije sastavni su dio našeg suvremenog života kao što je to bilo oružje u vrijeme Washingtona i Jeffersona.
Ne sumnjam, stoga, da bi tehnologija osobnih komunikacija postojala u doba Adamsa i Franklina, takve tehnologije bile bi zapisane u Drugom amandmanu.
Sada da dao bi ustavnim znanstvenicima još više razloga za raspravljanje!
Vidi također:
- Egipatski aktivist optužen za poticanje nasilja putem Facebooka
- Anonymous hack web stranicu metroa u San Franciscu; Masovni podaci korisnika su procurili
- Podzemna željeznica u San Franciscu isključila mobilnu uslugu radi suzbijanja prosvjeda: Grupe za građanska prava 'bijesne'
- Britanski premijer razmišlja o gašenju društvenih mreža zbog daljnjih nereda
- Kriminološki gledano: Ako tehnologija nije kriva za nemire u Londonu, što ili tko jest?
- Policija Ujedinjenog Kraljevstva uhitila je još 10 osoba zbog objava na Facebooku koje su poticale nerede
- BlackBerry Messenger 'koristio se za održavanje nereda' u Londonu