Kamo će ići tržište HR softvera? Koje su inovacije potrebne da bi ovaj prostor ostao živ? Kako bismo trebali procijeniti vrste inovacija koje ulaze u ovaj prostor? (2. dio od 2)
(Ovdje pogledajte I. dio ovog bloga)
Ovdje su samo neke od dilema vezanih uz inovacije s kojima će se pružatelji rješenja za ljudske resurse nedvojbeno suočiti tijekom sljedećih nekoliko godina. Imam ih još puno, ali ovih nekoliko bi vam trebalo zadavati glavobolje:
1) Svi novi konkurenti iz svih novih izvora poremetit će status quo HR dobavljača - Prije nekoliko tjedana Apple je najavio dostupnost trgovine aplikacija za tvrtke. Sada mali, okretni programeri softvera iz cijelog svijeta mogu jednostavno izraditi HR aplikacije za uobičajenu upotrebu u velikim poduzećima. Apple ima preko 200.000 programera u svom ekosustavu. Salesforce.com ima preko 300.000 programera. I ne zaboravite brzo rastuće tržište razvojnih programera za Android. Bilo koji od ovih ekosustava nadmašuje razvojne timove gotovo svakog HR ili ERP dobavljača na planetu. Hoće li sljedeća HR aplikacija vaše tvrtke potjecati iz jednog od ovih ekosustava?
2) Je li taj BYOT uređaj siguran? Današnji novi radnici dio su generacije BYOT/BYOD (donesite vlastitu tehnologiju/uređaj). Ne žele stolno računalo vašeg djeda. Oni ne žele 8-lb. laptop sa svojim 1-lb. napajanje. Ne žele čak ni vaš korporativni standardni Blackberry. Ono što žele je da vaš IT odjel poslužuje podatke i aplikacije na njihovom iPhoneu, iPadu ili drugom pametnom mobilnom uređaju. Vaša tvrtka ima neke stvarne izazove s tim jer ne znate može li vaša IT grupa podržati ove uređaje. Ne znate je li bilo koji od ovih uređaja bio jailbreakiran ili rootkitovan. Ne znate je li išta što je na tom uređaju ili prolazi kroz njega sigurno. Možda ste već u nevolji.
3) Trebamo li koristiti ovu mogućnost? Cijela nova generacija tehnologija dolazi u mainstream, a HR korisnici i razvijači rješenja moraju donijeti teške odluke. Na primjer, samo zato što možete rudariti i triangulirati nevjerojatne količine informacija preko Interneta o podnositelju zahtjeva, zar ne? Može li vaša upotreba ovih informacija biti potencijalno diskriminirajuća ako informacije ukazuju na seksualnu orijentaciju, rasu, vjeru itd. podnositelja zahtjeva? Softver za prepoznavanje lica i druge tehnologije također bi mogle biti problematične u nekim situacijama. Industrija ljudskih resursa treba program za krah kako bi razumjela SVE potencijalne etičke i pravne probleme koje donose nove tehnologije.
4) Proučavaju li se državni rizici i rješava li se njima na odgovarajući način? Svatko tko razmišlja o vanjskom, hostiranom ili cloud HR rješenju trebao bi se pozabaviti ovim problemom. Ali, ovo je pitanje koje samo daje i daje. Tvrtke moraju kontrolirati gdje se nalaze njihovi podaci. Ovo je važno ako ne žele, na primjer, znatiželjne oči, sudske pozive ili porezne obveze različitih vlada u svoj posao. Podatkovni centar mogao bi biti dovoljan razlog da se vladi omogući pristup svim vrstama poslovanja, financija, zaposlenika itd. zapisa. Rješenja u oblaku koja nisu dovoljno transparentna o tome gdje se nalaze podaci tvrtke mogla bi predstavljati probleme za tvrtke. Pružatelji usluga u oblaku koji jednostrano premještaju podatke u druge jurisdikcije ili zemlje mogli bi svoje klijente izložiti riziku sudskog spora zbog slanja osobnih podataka preko državnih/državnih granica.
5) Čija je ovo uopće društvena mreža? Zaposlenici koji čak ne mogu pristupiti Facebooku ili LinkedInu na poslu traže se da otvore svoje mreže za HR i CRM sustave svog poslodavca. U jednoj posebno nečuvenoj situaciji, od zaposlenika se tražilo da svom poslodavcu daju lozinku za pristup svom Facebook računu. Jesu li podnositeljevi kontakti, prijatelji itd. njihov? Tko posjeduje kontakte nakon što zaposlenik napusti tvrtku? Mogu li poslodavci doista ograničiti sadržaj koji zaposlenik objavljuje o svom poslodavcu na vlastitoj web stranici, svom online životopisu, društvenim mrežama itd.?